Jod – vratite univerzalni hranjivi lijek 3. dio
Jodiranje je
vrlo učinkovita metoda za pročišćavanje vode. Njegov učinak ovisi o
koncentraciji joda, temperaturi vode i trajanju kontakta. Na primjer,
koncentracija od 8 mg po litri na 20 °C će uništiti sve patogene kroz 10 min.
Manja koncentracija i niža temperatura vode zahtijevaju duže trajanje
djelovanja. Tijekom drugog svjetskog rata izumljene su tablete joda za dezinfekciju manje
količine vode za hitne slučajeve ili privremenu uporabu. Nekoliko kapi tinkture
joda ili tablete joda su popularne kod kampera i vojske za dezinfekciju vode.
Kada se
uzimanje joda kombinira s ostalim mineralima, mogu se očekivati snažne i pozitivne
promjene u staničnoj fiziologiji. Jod s magnezijem će riješiti teške,
tvrdoglave probleme koji se odupiru ostalim tretmanima. „Ortomolekularna
medicina“ dr. Linusa Paulinga, koja se odnosi na koncept stvaranja optimalnog
molekularnog okruženja u tijelu, je trebala postati kamen temeljac medicine,
ali je zamijenjena sistemom koji masovno uništava ljudske živote i zdravlje
farmaceutskim otrovima. Alopati žive u iluziji da doza čini otrov što znači da
oni uvijek pretpostavljaju da se u njihovim lijekovima nalazi premalo otrova da
bi on mogao naškoditi.
Nedostatak
joda i/ili selena može izmijeniti distribuciju i homeostazu ostalih minerala.
Pokretanje
naših tijela bez potrebnih minerala je poput vožnje automobila bez ulja. Naše
mašine staničnog života se počinju iskorištavati sve brže zbog svih nečistoća u
našoj hrani, zraku, vodi i medicinskim i dentalnim lijekovima i tvarima.
Minerali su snažni lijekovi upravo iz razloga jer se izravno dotiču i utječu na
vitalnu fiziologiju tijela.
Netko bi
mogao pomisliti da je riječ o zavjeri zbog koje nam nedostaje joda jer je kod
njegovog nedostatka naša volja za otporom umanjena, naš vidljiv intelekt,
energija i vitalnost su smanjeni, a mi smo osjetljiviji na loš rad štitnjače,
endokrinu/hormonalnu neravnotežu, rak dojke, jajnika i prostate. Mnogi dobri
liječnici se pitaju zbog čega su preporučene dnevne doze joda tako niske i
zašto bi mnogi dosadašnji izvori joda bili smanjeni i uklonjeni i zamijenjeni
sa stvarima kao što su bromidi i floridi koji iscrpljuju jod i ne nude vrijednu
kompenzaciju kao nadomjestak?
„Nije li
čudno da vlada dijeli jod za zaštitu protiv radioaktivnog joda koji je rezultat
nuklearnih nesreća dok medicinski šarlatani istovaruju istu vrstu radioaktivnog
joda u pacijente koji imaju problema sa štitnjačom dok glupavo pokušavaju
„izliječiti bolest štitnjače“ uzrokovanu nedostatkom joda u njegovom prirodnom
obliku u kakvom dolazi iz prirode? Prirodni jod štiti našu štitnu
žlijezdu od upijanja biološki destruktivnog, radioaktivnog joda dok
medicinski vračevi koriste sličan radioaktivni jod kako bi uništili naše štitne
žlijezde? Zbog čega su liječnici prestali koristiti Lugolovu otopinu, siguran
lijek za bolest štitnjače? Zbog čega su medicinski nadriliječnici uveli
lijekove za štitnjaču i gušavost kako bi ubili štitnu žlijezdu kada se jod
toliko dugo vremena uspješno koristio?“
Ortojodni
nadomjestak koristi dopunu elementa joda sve dok štitna žlijezda i ostala
mjesta u tijelu, koja su osjetljiva na jod, ne dostignu dostatnost joda. U
stvarnosti nema razloga za strahom od joda ukoliko mu se pristupa s razlogom i
uz maleni oprez jer će on stimulirati detoksifikacijski proces teških metala,
osobito halogena. Svi liječnici su jod koristili još prije 100 godina, a
najbolji od njih ga još uvijek koriste i danas.
Svakih
sedamnaest minuta svaka kap krvi u našem tijelu prolazi kroz našu štitnjaču, i
ako ona sadrži dovoljnu količinu joda, bakterije i virusi koji nastaju u krvi
će biti ubijeni dok krv prolazi kroz štitnjaču.
Gušavost,
povećanje štitne žlijezde
Tek počinjemo
ponovo otkrivati nevjerojatna ljekovita svojstva joda i, iako to možda nije
panaceja kako se nekada tvrdilo da jest kada se koristi sam, ali u kombinaciji
sa magnezij kloridom, alfa lipoičnom kiselinom, i kod posebnih slučajeva raka,
s natrij bikarbonatom, otkrit ćemo nešto zaista nevjerojatno. Zasićena otopina
kalijevog jodida se koristi kao hitni tretman za hipertireozu jer visoke
količine joda privremeno potiskuju izlučivanje hormona štitnjače iz hormonalne
žlijezde. Glavni razlozi smanjenog rada štitnjače su
Candida, živa i flor. Sve do sedamdesetih, liječnici su prepisivali
flor kao lijek za smanjivanje rada štitnjače pacijentima koji boluju od
preaktivnog rada štitnjače.
Neki
simptomi smanjenog rada štitne žlijezde uključuju umor,
pothranjenost, debljinu, zatvor, nejasno razmišljanje, nizak krvni tlak,
zadržavanje tekućine, depresiju i spore reflekse. Kod korištenja visokih doza
dodatka joda potražite znakove pojačanog rada štitne žlijezde.
Oni uključuju anksioznost, nesanicu, mršavljenje, dijareju, visoki puls, visoki
krvni tlak, osjetljive ili izbočene oči i probleme s vidom.
Nadomjestak
joda ima tendenciju normaliziranja hiperaktivne štitnjače, uključujući
autoimune bolesti i rak štitne žlijezde. Međutim, ako je veličina štitnjače
povećana kao kod gušavosti, onda će dodatni jod uzrokovati pretjeranu
stimulaciju. Kako bi se normalizirala veličina štitnjače i njezino
funkcioniranje, doza joda bi se trebala povećavati vrlo polako, a zatim
privremeno smanjiti kada se pojavi pretjerana stimulacija, te nakon nekog
vremena ponovo povećati. Drugi problem jest taj da jod stimulira srce, pa ako
uzimate lijekove za štitnjaču ili drugi lijek za stimulaciju kao dodatak, onda
bi to bilo previše poticajno i moglo bi se pojaviti lupanje srca. U tom je slučaju
potrebno smanjiti neke od tih stimulansa koliko je dovoljno da se ispravi taj
problem.
Najbolja
dobrobit od uzimanja joda proizlazi iz njegove učinkovitosti
kod ubijanja Candide i ostalih gljivica i mikroba. To bi vjerojatno
mogao biti razlog njegove učinkovitosti kod raka dojke i fibrocističnih bolesti
dojki jajnika i maternice.
Najuobičajenije
korištenje joda kao antimikrobne tvari jest 4 x 6 – 8 kapi ili 3 x 10 kapi
Lugolove otopine tijekom tri tjedna. FDA je nedavno zabranila prodaju više od
30 mililitara Lugolove otopine, ali se još uvijek mogu nabaviti Iodoral
(tablete joda) i 2% otopina joda, što zahtjeva 5 puta više kapi nego što
je navedeno za Lugolovu otopinu. Pritom je potrebno koristiti otopinu joda u
vodi, a ne jod u alkoholu koji može uzrokovati reakciju. TGA u Australiji više
ne dozvoljava Lugolovu i slične otopine joda da se koriste kao lijekovi.
Nedostatak joda se nedavno pojavio kao veliki problem u toj zemlji. Izvješteno
je da barem 50% trudnica u Australiji ne uzima dovoljno joda. Nekoliko je
istraživanja također otkrilo nedostatak joda kod školske djece i odraslih u
Tazmaniji, Novom Južnom Walesu i Viktoriji.
Korištenje
jodiranih soli kod kuće je jedan od najlakših načina pojačavanja unosa joda.
Važno je napomenuti da je obična kuhinjska sol slab izvor joda. Ljudi koji ne
jedu morsku hranu, životinjske proizvode ili jodiranu sol imaju potrebu uzimati
nadomjeske kako bi bili sigurni da je njihov unos adekvatan. Trudnice i dojilje
bi trebale jesti mnogo hrane bogate jodom zbog povećane potrebe. Nekima su
potrebni i dodatni nadomjesci. Međutim, trebali biste provjeriti kod vašeg
liječnika prije uzimanja dodataka jer previše joda može biti otrovno i kod
nekih ljudi može pokrenuti probleme s štitnjačom.
Jod je
komponenta skoro svakog živog bića i biljke. Ne postoje standardne mjere joda u
hrani jer njegove koncentracije variraju diljem svijeta. Općenito hrana iz mora
sadrži najviše joda, slijedi ju životinjska hrana i zatim biljke. Od sve hrane,
alge (poput kelpa) su najpoznatiji izvor prirodnog
joda dok jaja i sirovi mliječni proizvodi također mogu biti dobar izvor.
Kelp
Čile je
vodeći proizvođač joda u svijetu. Jod je nusproizvod površinskih mineralnih
naslaga koje se koriste za proizvodnju nitratnog gnojiva. Japan je drugi vodeći
proizvođač. Morska voda sadrži 0,05 dijelova po milijunu joda ili otprilike 34
milijuna tona. Alge mogu izvući do 0,45% joda na suhoj osnovi. Iako nije
ekonomična kao proizvodnja joda kao nusproizvoda plina, nitrata i nafte,
industrija algi je predstavljala glavni izvor joda prije 1959. godine i
ostajala je veliki izvor.
Prema
podacima Svjetske trgovinske organizacije, nedostatak joda postoji u 54 zemlje.
Ne postoji točan odgovor na to zbog čega se javlja nedostatak joda iako postoje
dvije teorije: prvo, ljudi žive u dijelu svijeta gdje se u tlu i moru nalazi
malo joda; drugo, ljudi jedu visoke količine prerađene hrane koja tijekom
obrade gubi svoj sadržaj joda. Rafinirani šećer, na primjer, ne sadrži jod.
Potrebno je napomenuti da pretjeran unos joda
može biti otrovan i štetan baš kao i njegov nedostatak. 1000 miligrama joda
dnevno uzrokuje iritacije kao što su pečenje u ustima i grlu, mučnina,
povraćanje, bol u trbuhu, čak i komu.
Možete
mjeriti funkciju vaše štitne žlijezde provjerom temperature prije
ustajanja ujutro. Mjerenje ispod jezika je pouzdanije od mjerenja
ispod pazuha. Žene prije menopauze mjere u prvoj polovici ciklusa prije
ovulacije, a najbolje je u prvom tjednu nakon početka novog ciklusa.
Temperatura bi trebala iznositi 36,4 °C ili biti viša, u suprotnom je riječ o
smanjenom radu štitnjače. Također se uvjerite da vam temperatura nije povišena
kao reakcija na liječenje ili infekciju.
Rudnik soli
obogaćene prirodnim jodom
Jod ima važnu
i malo shvaćenu povijest. Ovaj relativno rijedak element je igrao ključnu
ulogu pri formiranju naše planetarne atmosfere. Prije više od 2 milijarde
godina nije bilo kisika u atmosferi sve dok nova vrsta bakterije
(cijanobakterija – plavozelena alga) nije počela proizvoditi kisik kao
nusproizvod fotosinteze. Cijanobakterija je razvila sklonost prema jodu.
Najvjerojatniji razlog tome jest da su ti organizmi koristili jod kao
antioksidant kako bi se zaštitili protiv slobodnih radikala koje stvara kisik.
Proučavanjem kelpa, istraživači su pokazali kako to jod radi i otkrili su da će
kelp apsorbirati veće količine joda kada se stavi pod oksidacijski stres.
Ostali istraživači su pokazali da jod povećava antioksidirajući status ljudskog
seruma slično vitaminu C .
Jod ima i
ostale funkcije van štitne žlijezde koje zahtijevaju još istraživanja.
On uklanja otrovne kemikalije (florid, bromid, aluminij, živu) i
biološke otrove, potiskuje autoimunitet, jača T-stanice adaptivnog imunološkog
sustava, te štiti od abnormalnog rasta bakterija u želucu. Dr. Guy
Abraham, bivši profesor za porodništvo i ginekologiju na UCLA sveučilištu, je
1997. god. pokrenuo nešto što je on nazvao „projekt jod“. Hipoteza tog projekta
je bila da je potrebna razina joda u tijelu 12,5 miligrama dnevno, što je
količina slična onoj koju konzumiraju Japanci. Uobičajeni stav jest da tijelo
sadrži 25 – 50 miligrama joda od čega se 70 – 80% nalazi u štitnoj
žlijezdi. Dr. Abraham je zaključio da dostatnost u cijelom tijelu postoji kada
osoba izluči 90% unesenog joda. On je izumio test unosa joda gdje se uzima 50
miligrama i mjeri izlučena količina u urinu naredna 24 sata. Otkriva da velika
većina ljudi zadržava znatnu količinu od 50 miligrama. Mnogim osobama je
potrebno 50 miligrama dnevno prije nego što izluče 90% toga. Njegova studija
pokazuje da, ukoliko se uzima dovoljna količina, tijelo će zadržati mnogo više
joda nego što se prvobitno mislilo (1500 miligrama) uz samo 3% količine
sadržane u štitnoj žlijezdi. Više od 4000 pacijenata u tom projektu su uzimali
dnevne doze joda u rasponu od 12,5 – 50 miligrama, dok su oni sa dijabetesom
uzimali do 100 miligrama dnevno. Ovi istraživači su otkrili da jod doista obrće
fibrocističnu bolest, pacijenti dijabetičari su zahtijevali manje inzulina,
pacijenti koji boluju od hipotireoze manje lijekova, simptomi fibromialgije
nestaju, a pacijenti koji boluju od migrena su ih prestali dobivati.
Osobe koje
prirodno ili zbog operativnog zahvata nemaju štitnu žlijezdu, još
uvijek potrebuju jod zbog ostatka tijela. On je neophodan za grudi i prostatu,
a koriste ga i nadbubrežna žlijezda, parotidna žlijezda, sluznica crijeva,
maternica, jajnici i mnogi ostali. To je neophodan hranjivi sastojak u
održavanju zdravog staničnog života. Gen P53 zahtjeva jod kako bi
mogao funkcionirati. P53 je nazvan „čuvarom genetskog koda“ i odgovoran je za
apoptozu oštećenih stanica.
Alergija na
jod je vrlo rijetka. Mnogi pretpostavljaju da su alergični na jod kroz
testiranje kontrastnom bojom. To nije alergija na jod, nego na boju koja se koristi pri testiranju. Mnogi
liječnici vjeruju da osobe koje su alergične na školjke su često alergične i na
jod, dok je u stvari riječ o reakciji na protein u
školjki, a ne na jod.
Ukoliko imate
reakciju kada uzimate dodatke joda nije riječ o „jodizmu“. Jod pokreće otrovne
halogenide u krvni tok, pa ako su vaša jetra i bubrezi već puni otrovima, imat
ćete reakciju. Reakcija imitira one simptome koji su slični „alergiji“ na jod.
1948.
godine Sveučilište Berkley je objavilo istraživanje nazvano učinkom Wolff
– Chaikoff. To je rezultiralo uklanjanjem joda iz nacionalne opskrbe hranom.
Učinak Wolff – Chaikoff je definiran kao nemogućnost organskog vezivanja joda u
štitnoj žlijezdi kroz povećani unos joda što rezultira prestankom sinteze
hormona štitnjače. Laičkim jezikom, u određenom trenutku, kada štitnjača
postane preplavljena jodom, to će nju ugasiti. Dr. Brownstein preporuča
testiranje T3 i T4 uz procjenjivanje kliničkih simptoma kada se primijeti
povećan TSH (hormon koji proizvodi štitnjača) kod dodavanja joda. TSH se može
popeti do 75 unutar 6 mjeseci bez kliničkih simptoma. Štitna žlijezda radi svoj
posao. TSH raste kako bi povećala tireoglobulin koji se veže uz višak joda u
krvnom toku kako bi se stvorili T3 i T4 hormoni. Nakon učinka Wolff – Chaikoff
i njegovog objavljivanja, medicinska je zajednica skočila na noge i počela
tvrditi da će korištenje joda oštetiti vašu štitnu žlijezdu. Tako je započela jodofobija.
Bartofsky je
1970. godine procijenio učinak Lugolove otopine dajući po pet kapi (30
miligrama) joda 3 puta dnevno kod tireotoksičnih pacijenata. Slijedom tog
protokola zaključeno je da rapidno pomanjkanje izlučivanja T4 pokrenuto jodom nije
bio rezultat učinka Wolff – Chaikoff nego opadanja frakcijske stope T4.
Kao što
liječnici naglašavaju, konzumacija joda u miligramima bi se trebala, naravno,
kombinirati sa kompletnim nutricijskim programom koji uključuje adekvatne doze selena, magnezija i omega-3 masnih kiselina. U
međuvremenu, možda bismo trebali imitirati Japance i značajno povećati unos
joda, ako ne putem algi, onda kroz dvije kapi Lugolove otopine (ili jedne
Iodoral tablete) na dan.
Brom i klor
mogu biti zamijenjeni za većinu biocida, bojila i korištenja u tinti umjesto
joda iako se obično smatraju manje poželjnima. Antibiotici i bor su također
zamjena za jod kao biocidi. Ne postoji zamjena za jod kod nekih katalističkih,
nutricionističkih, farmaceutskih i fotografskih svrha kao i kod neke hrane za
životinje.
Post by: Hakim`s Tajne Zdravlja