Jod – vratite univerzalni
hranjivi lijek 1. dio
Medicinski
udžbenici sadrže nekoliko važnih komada pogrešnih informacija o bitnom elementu
jodu što je uzrok većoj ljudskoj patnji i smrti nego što su to bila oba
svjetska rata u kombinaciji. – Dr. Guy Abraham
Trenutna
situacija u kojoj se nalazimo na samom početku 21. stoljeća od nas zahtjeva da
ponovno izgradimo medicinu i to ne samo glavnu, alopatsku nego sve grane i
alternative. Tek se razvija svjesnost oko zaključka da većina ljudi današnjice
pati od kroničnog trovanja. Nije riječ samo o činjenici da je plima otrovnih
kemikalija sve veća i da se one akumuliraju u našim stanicama i krvnim tokovima
uzrokujući psihičku, mentalnu i emocionalnu pustoš, nego je riječ također i o
maloj kapljici u kvaliteti i kvantiteti ključnih hranjivih sastojaka koje
konzumiramo. Jod je savršen primjer; ono čega ne želite da vam nedostaje u
današnjem svijetu jest jod.
Jod je
otkriven u svakom organu i tkivu u tijelu.
Možemo
raspravljati o njegovoj optimalnoj dozi, ali brzo bismo se složili da je jod apsolutno neophodan za zdravlje štitne žlijezde kao i jajnike,
dojke i prostatu. Osim povećanog rizika za rak dojke kod žena kojima
manjka joda, postoji uvjerljiv dokaz da manjak joda povećava rizik od raka
štitne žlijezde. Ovo je samo nekoliko razloga zbog kojih biste se trebali
zainteresirati za jod. U vremenu sve većeg izlaganja otrovima svima nam je
potrebno više, a ne manje joda jer on ima vrlo specifične zaštitne učinke protiv nekoliko uobičajenih otrova kao što su flor
i bromid, a u manjoj mjeri pomaže pri eliminaciji olova i žive iz tijela.
Nekoliko je
studija pokazalo vezu između niske razine joda i fibrocistične bolesti dojki
(FDB), kako kod žena tako i kod laboratorijskih životinja.
Dr. David
Derry je rekao:“Lugolova otopina je otopina joda u vodi kojeg medicinska
profesija koristi već 200 godina. Jedna kap (6,5 mg po kapljici) Lugolove
otopine dnevno u vodi, narančinom soku ili mlijeku će postupno eliminirati prvu
fazu razvoja raka odnosno fibrocistične bolesti grudi tako da se ne mogu
pokrenuti novi rakovi. To će također ubiti abnormalne stanice koje
plutaju u tijelu na mjestima udaljenim od prvobitnog raka. Naravno, čini se da
taj pristup djeluje i kod raka prostate jer je on u mnogim pogledima sličan
raku dojke. To će doista pomoći kod većine karcinoma. Također su povećane doze
joda potrebne kod upalnog raka dojke. Znamo i da su velike intravenozne doze
bezopasne što navodi na pitanje kakav bi to učinak imalo na rast raka.“
Nedostatak
joda rezultira zarobljavanjem od strane štitne žlijezde pa su sve osobe kojima
nedostaje joda podložnije raku štitne žlijezde uzrokovanog radijacijom.
Jod igra
ključnu ulogu u eliminacijskom sustavu tijela pokretanjem apoptoze, ili onoga
što se naziva programirana smrt stanice, što je važno jer je taj proces ključan
za rast i razvoj i uništavanje stanica koje predstavljaju opasnost integritetu
organizma kao što su kancerogene stanice i stanice zaražene virusima.
Žene koje
imaju gušu (vidljivo nekancerogeno povećanje štitne žlijezde) zbog manjka joda
imaju tri puta veću šansu za dobivanje raka dojke. Povećan unos joda se
povezuje sa manjom učestalošću raka dojke dok je smanjeni unos povezan s rakom
dojke. – Dr. Donald Miller Jr.
Jod se nekada
smatrao mnogo važnijim toliko da se do prije dvadeset godina rutinski dodavao
kao nadopuna kruhu. Jod se u malim količinama nalazi u nekom solima, ali
zdravstveni djelatnici ne uzimaju u obzir da jod
isparava dok se nalazi na kuhinjskom stolu.
Šezdeset
milijuna Japanaca u prosjeku dnevno konzumira 13,8 mg elementa joda i oni su
jedna od najzdravijih nacija u odnosu na opće zdravlje i statistike o raku.
Antiseptička
svojstva joda se koriste za sterilizaciju svake površine i materijala u bolnicama.
Jod je izvrstan mikrobicid sa širokim rasponom djelovanja što uključuje sve
važne mikroorganizme vezane uz zdravlje kao što su probavne bakterije, probavni
virusi, bakterijski virusi, gljivice i ciste protozoe. Minimalan broj molekula
joda potreban za uništavanje jedne bakterije varira ovisno o vrsti. Izračunato
je da je za H. influenzae potrebno 15 000 molekula joda po stanici. Kada se
bakterije tretiraju jodom, anorgansko upijanje fosfata i konzumacija kisika kod
stanice odmah prestaje.
Iako jod ubija
sve stanične organizme kao što su ovi, on nikada nije istražen od strane
modernih liječnika za borbu protiv unutarnjih infekcija što je, naravno, velika
greška. Dr. Derry kaže da je jod učinkovit „za standardne patogene kao što je
staphylococcus, ali jod također djeluje u širem rasponu; ima manje nuspojave i
ne razvija bakterijsku otpornost.“ Neki su liječnici izvijestili da je on
odličan za liječenje mononukleoze.
Jod je
najbolji antibiotik, antivirusno i antiseptičko sredstvo svih vremena.
– Dr. David Derry
Jod je smrtni
neprijatelj jednostaničnih organizama jer ih ubija kombinacijom aminokiseline
tirozina ili histidina. Sve stanice koje imaju tirozin na vanjskim staničnim
membranama ubija jednostavna kemijska reakcija s jodom koja denaturira
proteine. Priroda i evolucija su nam dali važan mehanizam za kontrolu patogenih
životnih oblika i mi bismo ga trebali koristiti i vjerovati da će nas zaštititi
na načine na koje to antibiotici ne mogu. Element jod je potencijalni germicid
sa širokim spektrom djelovanja i male toksičnosti za tkiva. Jake otopine joda
(Lugolova otopina) sadrže 5% joda i 10% kalijevog joda (KI) u vodenoj otopini.
Prema
trenutnoj statistici Svjetske zdravstvene organizacije, više od tri milijarde
ljudi u svijetu živi u zemljama gdje vlada nedostatak joda i poznato je da
nedostatak selena, vitamina A i željeza mogu pogoršati učinke nedostatka
joda. Uz magnezij i selen, jod je jedan od minerala kojeg najviše
nedostaje u našem tijelu. Jod je ključan u sintezi hormona
štitne žlijezde, ali enzimi koji ovise o selenu su također potrebni za
pretvaranje tirozina (T4) u biološki aktivan hormon štitne žlijezde,
trijodtironin (T3). Selen je osnovni mineral odgovoran za pretvorbu T4 i T3 u
jetri.
Selen je
apsolutno ključan u vremenu toksičnosti žive jer je to savršeni protuotrov kod
izlaganja živi. Diljem svijeta doslovce kiši živa, osobito na sjevernoj
polutci. I, naravno, uz zubare koji truju svijet sa svojim amalgamskim plombama
i uz liječnike sa svojim cjepivima punim žive, selen nam je mnogo važniji nego
što možemo zamisliti. Potrebno je zapamtiti da živa uklanja selen iz tijela jer
se pohranjeni selen brzo troši zbog svoje velike sklonosti živi.
Simptomi
nedostatka joda uključuju grčeve u mišićima, hladne ruke
i stopala, sklonost debljanju, lošu memoriju, zatvor, depresiju, edem,
mijalgiju, slabost, suhu kožu i lomljive nokte. Njegovi izvori
uključuju većinu morske hrane (oceanska riba, ali ne svježa riba, školjkaše,
osobito kamenice), nerafiniranu morsku sol, kelp i ostale alge, te riblju juhu,
maslac, ananas, artičoke, šparoge, tamnozeleno povrće i jaja. Određeno povrće,
kao što su kupus i špinat, može blokirati apsorpciju joda kada se jedu sirovi
ili nefermentirani. Jedenje ribe vam neće pružiti joda u miligramskim
količinama. Kako biste dobili 13,8 mg joda, morali biste pojesti oko 9 kg ribe
dnevno.
Jod
je potreban u mikrogramskim količinama za štitnu žlijezdu, i miligramskim
količinama za dojke i ostala tkiva, a može se koristiti kao lijek mjereno u
gramima. – Dr. David Miller
Jod je
siguran baš kao i magnezij klorid uz praćenje njegovog korištenja u medicini
već 180 godina. Objavljeni podaci potvrđuju njegovu sigurnost kada se koristi
kod plućnih bolesnika u količinama koje premašuju preporučenu dnevnu dozu. Kada
pacijenti uzimaju 12,5 – 50 mg joda dnevno, čini se da tijelo postaje
osjetljivije na hormone štitne žlijezde. Optimalan unos joda u količinama dva
puta većima od količina potrebnih za kontrolu gušavosti mogu zahtijevati
jodizaciju hormonskih receptora.
Jod vam pomaže
ispravno iskoristiti proteine. Svi pacijenti koji imaju manjak joda imat će i
nedovoljno proteina. – Dr. Bryce Vickery
Jod je
ključan sastojak u sintezi hormona štitne žlijezde. Kod nedostatka joda bit će
poremećena sinteza proteina. Hormoni štitne žlijezde imaju dva glavna učinka na
tijelo: povećavaju sintezu proteina u doslovce svakom tkivu u tijelu i
povećavaju konzumiranje kisika. Štitnjači je potreban jod za sintezu T4 i T3
hormona koji reguliraju metabolizam, upravljaju rastom i razvojem. Hormoni
štitne žlijezde su ključni za život jer reguliraju ključne biokemijske
reakcije, osobito sintezu proteina i aktivnosti enzima ciljajući organe kao što
su mozak u razvoju, mišići, srce, hipofiza i bubrezi, te je stoga jod kritično
važan za razvoj fetusa.
Oštećeni
prijenos joda se može djelomično ispraviti upravljanjem poprilično visokim
dozama askorbinske kiseline ili vitamina C.
Hormoni
štitne žlijezde se sintetiziraju u folikularnim stanicama štitnjače, a oni
reguliraju mitohondrijsku proteinsku sintezu. Unos joda je kritično sredstvo u
borbi protiv nuspojava lijekova za štitnu žlijezdu. Dugoročno korištenje tih
lijekova je povezano s propadanjem nivoa joda u štitnjači i tkivu kao i s
povećanom stopom raka. Svi pacijenti koji boluju od štitnjače bi trebali
primati terapiju jodom.
Jod je moćan
osnovni hranjivi sastojak koji ima široka ljekovita svojstva i do prije 100
godina većina ga je liječnika koristila kao univerzalno sredstvo. Od
1900. god. do 60-ih godina prošlog stoljeća skoro svaki liječnik je
koristio jod u praksi za liječenje povećanog i
smanjenog rada štitnjače kao
i kod mnogih ostalih stanja, a sve uz izvrsne rezultate. U stvari, jod je bio smatran panacejom (lijekom za sve) kod svih bolesti.
Nobelov
laureat dr. Albert Szent Györgi, liječnik koji je otkrio vitamin C je
napisao: „Kada sam bio student medicine, jod se u obliku kalijevog joda
koristio kao univerzalni lijek. Nitko nije znao što on čini, ali činio je nešto
i radio je nešto vrlo dobro.“ Danas nam je poznato što jod čini i koliko može
pomoći ljudima, ali moderna alopatska medicina spava i pušta ljude da pate i
umiru zbog njegovog nedostatka.
Post by:
Hakim`s Tajne Zdravlja
