Ovisnost o “hrani-smeću”
Kad je u pitanju procesirana hrana, prekomjerne količine šećera i hidrogenirane masti su pravilo, a ne izuzetak. Više nije tajna da postoji nit koja povezuje povećanu potrošnju takvih namirnica, zajedno s nemilosrdnim reklamnim kampanjama, i razmjere epidemije dijabetesa i pretilosti u svim dobnim skupinama na globalnoj razini. U stvari, ako se sadašnji trendovi nastave, procjenjuje se da će do 2030., više od 86% Amerikanaca biti ili prekomjerne težine ili pretilo. Za neke ljude, ova slika izgleda već dovoljno strašno, ali istina je da površina problema jedva zagrebana.
Neurobiološka
istraživanja su pokazala da hrana – smeće može uzrokovati
ozbiljne ovisnosti, poput onih kakve izazivaju opojne droge. Dr. Nicole Avena i
njezini kolege iz Odjela za psihijatriju Sveučilišta u Floridi, izvijestili su
da konzumacija šećera ne samo da mijenja funkciju mozga i ponašanja, nego
također izaziva istu vrstu simptoma odvikavanja poput onih koji se pojavljuju
kod odvikavanja od opijata. Drugim riječima, šećer utječe na opioidne receptore
u mozgu, koji su prepoznati od strane prirodnih (endogenih ili ne) opioidnih
supstanci. Više o utjecaju šećera na mozak pročitajte u tekstu “Najnesretniji
od svih užitaka – to je vaš mozak na šećeru“.
S
druge strane, čini se da hrana bogata masnoćama utječe na mozak na
drugačiji način, iako i ona uzrokuje simptome odvikavanja. Mnoge studije
ukazuju da postoji jedinstven odnos između emocionalne ravnoteže i masnih
kiselina.
Primjerice,
studija objavljena 2011. u časopisu Journal of Clinical Investigation testirala
je učinke potrošnje masti kod zdravih ljudi dok su istovremeno doživljavali
eksperimentalno izazvane tužne osjećaje. Za nekoliko minuta tužni su osjećaji
znatno ublaženi i ispitanici su došli do poboljšanja raspoloženja, a MR-skenovi
mozga su potvrdili očekivani odgovor. Ovo istraživanje je važno jer pokazuje da
se masnoće zapravo ni ne moraju biti pravilno probaviti kako bi se mijenjale
moždane funkcije. Sama prisutnost masnoća u crijevima aktivira oslobađanje
gastrointestinalnih hormona, koji reguliraju neurološke i emocionalne reakcije
u samo nekoliko minuta.
Studije dokazuju da je junk food (hrana
smeće), bogata masnoćama i šećerom, puno više od prekomjernih kalorija. Ona
uistinu stvara ovisnost na biokemijskoj i neurološkoj razini.
Beverly
Muhlhausler, dr.sc., šef Odjela za zdravlje metabolizma u FOODplus
istraživačkom centru u Australiji i kooautorica studije koja sugerira da prehrana junk hranom
tijekom trudnoće može promijeniti ne samo kemiju mozga trudnice, već i razvoj
mozga djeteta između ostalog izjavljuje:
“Hrana-smeće
ima isti učinak na mozak kao i ovisnost o drogama i alkoholu. Kada jedete nezdravu
hranu, ona “pali” dio mozga poznat kao mezolimbični centar nagrađivanja. To
uzrokuje da se opioidi proizvedu i otpuste, a oni pokreću niz reakcija koje
dovode do proizvodnje dopamina,a to pak stvara ugodan osjećaj koji je
ekvivalentan osjećaju pod opijatima – iako je u blažem obliku. Konzumiranje
prekomjerne količine junk hrane duže vrijeme mijenja vaš mozak na isti način
kao što to čini ovisnost o drogama i alkoholu. Kao rezultat toga, morate
konzumirati sve veće količine junk hrane kako bi dobili isti osjećaj
“opijenosti”i osjećate simptoma odvikavanja kada ga ne možete dobiti.”
Bilo bi
naivno vjerovati da je bogatstvo tih specifičnih spojeva puka slučajnost. Obim
tajnovitih i spozoriranih istraživanja koje provode prehrambeni divovi za
pronalaženje prave kombinacije najjeftinijih i najzaraznijih sastojaka za svoje
proizvode je strašan.
Ono što neuroznanost tek sada počinje razumjevati i
razjasniti, prehrambene tvrtke su cijelo vrijeme znale. I oni su se obogatile
na prodaji procesirane hrane posebno dizajnirane za zaobilaženje kontrole
apetita i neuroloških sigurnosnih ventila. Zbog složenosti i povezanosti
bioloških funkcija u ljudskom tijelu, ukupni utjecaj procesirane hrane na
ljudsku fiziologiju, zdravlje, životni vijek i kvalitetu života u ovoj generaciji
je još uvijek teško procijeniti.
Puni razmjer
ovog sporog, ali učinkovitog genocida se ne može u potpunosti shvatiti ako se
također ne uvažava i utjecaj na buduće generacije. Najnovije istraživanje
pokazuje da prehrana tijekom trudnoće ima značajan utjecaj na prehrambeni izbor
potomstva. Potvrđeno je na animalnim studijama da kada se skotne životinje
hrane hranom s visokim udjelom masnoća i šećera, da će i potomstvo imati takve
prehrambene sklonosti.
Međutim, to
nije samo osobina u ponašanju koja je prešla na sljedeću generaciju oponašajući
ponašanje odraslih. Naprotiv, kao rezultat majčine prehrane, DNK i subsekventno
izražavanje gena koji kodiraju opioidne i dopaminske receptore u mozgu potomka
su promijenjeni na način koji potiče ovisnost.
Današnje generacije djece su unaprijed
programirane da budu ovisne o hrani-smeću.
To ne čudi,
budući da je dobro dokumentirano da opetovano korištenje određenih lijekova
uzrokuje enzimske DNK modifikacije (epigenetske promjene) koji ometaju
neuronske genske programe i podržavaju ovisničko ponašanje. Ova znanstvena
činjenica objašnjava zašto su djeca pretilih majki teža s povećanim masnim
tkivom i imaju povišen inzulin i glukozu u krvi u usporedbi s kontrolnim
skupinama. Eksperimenti pokazuju da genetski poremećaj uzrokovan majčinom
potrošnjom junk hrane tijekom trudnoće ima dugoročne posljedice na djetetovo
ponašanje i neurološke reakcije.
Na žalost,
može se zaključiti da je nova generacija genetski programirana da bude ovisna o
junk hrani, čak i prije nego li se rodila. To jamči dugoročnu dobit za
prehrambene korporacije kao i kronične bolesti za ljude, te za generacije koje
dolaze. Dizajnirajući i prodajući hranu koja izaziva ovisnost, a koja je slabe
kvalitete i koja uzrokuje bolesti, prehrambene kompanije su postigle
nezamislivo: stvorile su ovisničke obožavatelje, čiji je kognitivni,
biokemijski, pa čak i genetski potencijal oslobađanja od ovisnosti otet prije
rođenja.
Post by: Hakim`s Tajne Zdravlja
